Činovnikova smrt

Jedne divne večeri isto tako divni ekonom, Ivan Dimitrič Červjakov, sedeo je u drugom redu fotelja i gledao pomoću dvogleda „Korneviljska zvona“. Gledao je iosećao se na vrhuncu sreće. Kad odjednom… U pripovetkama se često sreće ovo „kad odjednom“. Pisci imaju pravo: život je tako pun iznenañenja! Odjednom mu se lice namršti, oči se upola sklopiše, disanje se zaustavi… skinuo je dvogled sočiju, nagnuo se i…: “a-phi!!!”

Kao što vidite, kinuo je. Kijanje nije zabranjeno nikome i nigde. Kijaju i seljaci i šefovi policije, a ponekad čak i tajni savetnici. Svi kijaju. Červjakov se nije nimalo zbunio, obrisao se maramicom i kao lepo vaspitan čovek pogledao oko sebe: da nije koga slučajno uznemirio svojim kijanjem? Ali se tek sad morao zbuniti.
Video je kako starčić, koji je sedeo ispred njega u prvom redu fotelja, brižljivo briše rukavicom svoju ćelu i vrat i nešto gunđa. Červjakov je u starčiću prepoznao visokog činovnika Brižalova koji je imao rang generala i služio u direkciji saobraćaja. „Uprskao sam ga pljuvačkom!“ pomisli Červjakov. „Nije moj starešina, ali je ipak neprijatno. Treba se izviniti.“ Červjakov se nakašlja, naže se napred i reče šapatom generalu na uvo: “Izvinite, Vaše prevashodstvo, ja sam vas poprskao pljuvačkom… Sasvim slučajno sam…”
“Molim, molim…”

“Tako vam Boga, oprostite. Verujte… nisam hteo.”
Continue reading

У мраку

Мува средње величине умилела је у нос заменика тужиоца, саветника Гагина. Да ли је муву мучила радозналост или се, можда, из лакомислености тамо упутила, или захваљујући помрчини, тек, нос није издржао присуство страног тела и дао је сигнал за кијање. Гагин кину, и то са слашћу, уз продоран звиждук, тако јако да је кревет уздрхтао и зазвонили узнемирени федери. Гагинова супруга Марја Михајловна, крупна и пуна плавуша, исто тако се трже и пробуди. Она погледа у таму, уздахну и окрену се на другу страну. После једно пет минута опет се окрену, затвори чврсто очи, али сан се више није враћао. Пошто се науздисала и наокретала с једне стране на другу, подигла се, прескочила преко мужа, назула папуче и пришла прозору.

Continue reading

LOVE

“THREE O’CLOCK in the morning. The soft April night is looking in at my windows and caressingly winking at me with its stars. I can’t sleep, I am so happy! “My whole being from head to heels is bursting with a strange, incomprehensible feeling. I can’t analyse it just now—I haven’t the time, I’m too lazy, and there—hang analysis! Why, is a man likely to interpret his sensations when he is flying head foremost from a belfry, or has just learned that he has won two hundred thousand? Is he in a state to do it?”

Continue reading